Nagradni izlet najboljih olimpijaca "Stopama bl. Miroslava Bulešića" 2019.
LANIŠĆE - PAZIN - SVETVINČENAT, 20.5. 2019.
U ponedjeljak 20. svibnja 2019. godine, 6 najboljih ekipa osnovnih i srednjih škola Varaždinske biskupije na natjecanju iz vjeronauka - Vjeronaučna olimpijada, bili su na jednodnevnom nagradnom izletu/hodočašću nazvanom „Stopama bl. Miroslava Bulešića“, koji je organizirao Katehetski ured.
Olimpijci su prošli Alejom glagoljaša, koju čini niz od 11 kamenih spomenika postavljenih duž ceste između gradića Roča i Huma. Nastala je kao projekt Čakavskog sabora u čast prvom slavenskom pismu glagoljici. To spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu pokazuje put istarskoga, hrvatskoga i slavenskoga glagoljaštva, svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske književnosti u Istri, svjedočeći tako njezine slavenske korijene te kokntinuitet pismenosti od XI. stoljeća do danas. Uprizoruje i način očuvanja nacionalne svijesti vlastitom duhovnošću, čime je uspostavljena veza s ostalim slavenskim i europskim narodima.
Posjetili su župne crkve Uznesenja BDM na nebu u Humu, najmanjem gradu na svijetu te svetog Bartola u Roču. U Lanišću, župi mučeništva bl. Miroslava Bulešića, vjeroučenici su s mentorima prema stručnom vodstvu gđe. Marije Žmak, vjeroučiteljice razgledali župnu crkvu sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile te župni ured u kojem se dogodilo ubojstvo. Vjeroučiteljica Marija je na vrlo zanimljiv i pristupačan način svima prenijela neka od sačuvanih svjedočanstava živih sudionika tog događaja mučeništva. U svojim poticajima za duhovno nasljedovanje bl. Bulešića posebno se obratila krizmanicima i onima koji će za koju godinu primiti sakrament potvrde. Više puta naglasila je u svojem izlaganju misao vodilju koju je blaženik izgovorio nakon svih napada na njega koji su prethodili samom činu ubojstva, a ona glasi: „Moja je osveta – oprost“. Opisom situacije tog nedjeljnog jutra 24. kolovoza 1947. godine kad su župljani svojim tijelima branili komunističkim napadačima ulazak u župnu crkvu i sprječavanje podjele krizme hodočasnicima je posvijestila ozbiljnost poziva na svjedočenje pripadnosti Uskrslom Kristu i pod cijenu svojeg života. U svojem dnevniku bl. Bulešić pisao je kako je svjestan poziva na mučeništvo te da ne uzmiče od toga. Na više župa u kojima je bio kao pratitelj biskupovog delegata Svete Stolice za podjelu krizme prijetili su mu i smrću. Spreman za susret s Ocem nebeskim, neustrašivo je više puta stao u obranu Presvetog u svetohraništu ili pak je u verbalnim napadima odbijao sve prijetnje riječima: „Samo jedanput će se umrijeti“ ili „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi“. Tišina prostorija župnog ureda i svijest što se tu dogodilo pred 72 godine sve je posebno dirnula na razmišljanje i pobožnost. Na trenutak je vrijeme stalo jer nitko od prisutnih gotovo da nije imao priliku biti na mjestu mučeništva neke osobe koja je živjela među nama. Gđa. Žmak potaknula je na molitvu za svećenike, redovnike i redovnice, kao i za one koji se pripremaju za duhovno zvanje. U želji da u životu budu odgovorni, pošteni i Bogu odani, sa svima je podijelila misao ubojice bl. Bulešića koju je u pokajanju izrekao puno godina nakon tog događaja: „Jadan je čovjek koji hoda svojim nogama, a tuđom glavom“.
U Pazinskom kolegiju srdačnu dobrodošlicu zaželio im je vlč. Alejandro Castillo Jimenez, ravnatelj, te ukratko ispričao bogatu povijest zgrade u kojoj je danas jedina klasična gimanzija u Istri i učenički dom, koji djeluju pod upravom Porečko-pulske biskupije. Govoreći o odgoju mladih ljudi kao odgovornoj i zahtjevnoj službi smjestio je bl. Bulešića u tu stvarnost kao zauzetog odgojitelja kojemu je svaki pitomac Kolegija bio važan te se posvećivao svakome ponaosob. Razumio je mladenačke burne ideje, želje, potrebe. Uvijek je naglašavao da treba ustrajno raditi i na duhovnom i na intelektualnom napretku povjernih mladih ljudi, a u tom radu nužno je oslanjati se na Božju pomoć.
Vrhunac hodočašća bio je u župnoj crkvi svetog Vinka u blaženikovoj rodnoj župi. Slavljenjem Svete mise, koju je predvodio vlč. Darko Zgrablić, župnik u Svetvničenatu, uz koncelebraciju vlč. Josipa Hadrovića, ekonoma Varaždinske biskupije, olimpijci su pjesmom i molitvom Bogu zahvalili za dobrotu ljudi i primljene milosti. Naglašavajući veličinu duha bl. Bulešića vlč. Zgrablić usporedio je razmišljanja njegovih suvrenika s onima iz Isusovog vremena javnog djelovanja. Obično očekujemo da se neke važne osobe moraju pojaviti na spektakularne načine, biti iz poznatih gradova i obitelji. No, povijest spasenja uči nas da na duhovnom polju to i nije slučaj. I Isus i bl. Miroslav rođeni su u malim, gotovo nepoznatim mjestima pa se nitko nije htio njima ni posebno baviti, niti su očekivali da bi mogli stasati u važnu ličnost. U tome i jest Božje bogatstvo i veličina – uzvisuje neznatne, a silne baca s prijestolja. Komunisti u Istri otvoreno su govorili da neće moći provesti svoje ideje tako dugo dok je Bulešić živ. Znamo danas da je i on kao žrtva mržnje prema Bogu i Crkvi postao jedna od nekoliko stotina svećeničkih žrtava u četrdesetim godinama XX. stoljeća. U svojem izlaganju i propovijedi o životu bl. Bulešića župnik je sve potaknuo na svetost, hrabreći prisutne da je to moguće uz pripadnost Bogu. Ni Miroslav ni mnoštvo proglašenih svetaca i blaženika nisu bili bez grijeha i propusta, ali su nastojali činiti dobro, uzdali su se u Božju pomoć i zaštitu, tražili su uzore vjere i nasljedovali njihov put posvete. Ostati vjernima svojim idealima do kraja garancija je uspjeha na tom putu svetosti. Sveci i blaženici svjedoci su otvorenosti na suradnju s Bogom, na život za Boga. Potaknuo je sve prisutne da do kraja života ostanu u nemjerljivoj ljubavi za Boga i čovjeka. Na kraju mise vlč. Zgrablić izložio je relikviju bl. Bulešića te su hodočasnici nakon izmoljenih litanija posvećenih blaženiku, ophodom oko glavnog oltara iskazali pobožnost zemnim ostacima sahranjenim ispod glavnog oltara i relikvijama, kao i poštovanje njegove žrtve.
Nagrađeni olimpijci svojim su molitvama, pjesmama, druženjem i poslušnošću na najbolji način uzvratili na svemu što im je Biskupija pružila. U večernjim satima sretno su se vratili svojim kućama.
Tekst: Vladimir Cesar
Fotografije: Karlo Vuković i Ljiljana Mišak
U ponedjeljak 20. svibnja 2019. godine, 6 najboljih ekipa osnovnih i srednjih škola Varaždinske biskupije na natjecanju iz vjeronauka - Vjeronaučna olimpijada, bili su na jednodnevnom nagradnom izletu/hodočašću nazvanom „Stopama bl. Miroslava Bulešića“, koji je organizirao Katehetski ured.
Olimpijci su prošli Alejom glagoljaša, koju čini niz od 11 kamenih spomenika postavljenih duž ceste između gradića Roča i Huma. Nastala je kao projekt Čakavskog sabora u čast prvom slavenskom pismu glagoljici. To spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu pokazuje put istarskoga, hrvatskoga i slavenskoga glagoljaštva, svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske književnosti u Istri, svjedočeći tako njezine slavenske korijene te kokntinuitet pismenosti od XI. stoljeća do danas. Uprizoruje i način očuvanja nacionalne svijesti vlastitom duhovnošću, čime je uspostavljena veza s ostalim slavenskim i europskim narodima.
Posjetili su župne crkve Uznesenja BDM na nebu u Humu, najmanjem gradu na svijetu te svetog Bartola u Roču. U Lanišću, župi mučeništva bl. Miroslava Bulešića, vjeroučenici su s mentorima prema stručnom vodstvu gđe. Marije Žmak, vjeroučiteljice razgledali župnu crkvu sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile te župni ured u kojem se dogodilo ubojstvo. Vjeroučiteljica Marija je na vrlo zanimljiv i pristupačan način svima prenijela neka od sačuvanih svjedočanstava živih sudionika tog događaja mučeništva. U svojim poticajima za duhovno nasljedovanje bl. Bulešića posebno se obratila krizmanicima i onima koji će za koju godinu primiti sakrament potvrde. Više puta naglasila je u svojem izlaganju misao vodilju koju je blaženik izgovorio nakon svih napada na njega koji su prethodili samom činu ubojstva, a ona glasi: „Moja je osveta – oprost“. Opisom situacije tog nedjeljnog jutra 24. kolovoza 1947. godine kad su župljani svojim tijelima branili komunističkim napadačima ulazak u župnu crkvu i sprječavanje podjele krizme hodočasnicima je posvijestila ozbiljnost poziva na svjedočenje pripadnosti Uskrslom Kristu i pod cijenu svojeg života. U svojem dnevniku bl. Bulešić pisao je kako je svjestan poziva na mučeništvo te da ne uzmiče od toga. Na više župa u kojima je bio kao pratitelj biskupovog delegata Svete Stolice za podjelu krizme prijetili su mu i smrću. Spreman za susret s Ocem nebeskim, neustrašivo je više puta stao u obranu Presvetog u svetohraništu ili pak je u verbalnim napadima odbijao sve prijetnje riječima: „Samo jedanput će se umrijeti“ ili „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi“. Tišina prostorija župnog ureda i svijest što se tu dogodilo pred 72 godine sve je posebno dirnula na razmišljanje i pobožnost. Na trenutak je vrijeme stalo jer nitko od prisutnih gotovo da nije imao priliku biti na mjestu mučeništva neke osobe koja je živjela među nama. Gđa. Žmak potaknula je na molitvu za svećenike, redovnike i redovnice, kao i za one koji se pripremaju za duhovno zvanje. U želji da u životu budu odgovorni, pošteni i Bogu odani, sa svima je podijelila misao ubojice bl. Bulešića koju je u pokajanju izrekao puno godina nakon tog događaja: „Jadan je čovjek koji hoda svojim nogama, a tuđom glavom“.
U Pazinskom kolegiju srdačnu dobrodošlicu zaželio im je vlč. Alejandro Castillo Jimenez, ravnatelj, te ukratko ispričao bogatu povijest zgrade u kojoj je danas jedina klasična gimanzija u Istri i učenički dom, koji djeluju pod upravom Porečko-pulske biskupije. Govoreći o odgoju mladih ljudi kao odgovornoj i zahtjevnoj službi smjestio je bl. Bulešića u tu stvarnost kao zauzetog odgojitelja kojemu je svaki pitomac Kolegija bio važan te se posvećivao svakome ponaosob. Razumio je mladenačke burne ideje, želje, potrebe. Uvijek je naglašavao da treba ustrajno raditi i na duhovnom i na intelektualnom napretku povjernih mladih ljudi, a u tom radu nužno je oslanjati se na Božju pomoć.
Vrhunac hodočašća bio je u župnoj crkvi svetog Vinka u blaženikovoj rodnoj župi. Slavljenjem Svete mise, koju je predvodio vlč. Darko Zgrablić, župnik u Svetvničenatu, uz koncelebraciju vlč. Josipa Hadrovića, ekonoma Varaždinske biskupije, olimpijci su pjesmom i molitvom Bogu zahvalili za dobrotu ljudi i primljene milosti. Naglašavajući veličinu duha bl. Bulešića vlč. Zgrablić usporedio je razmišljanja njegovih suvrenika s onima iz Isusovog vremena javnog djelovanja. Obično očekujemo da se neke važne osobe moraju pojaviti na spektakularne načine, biti iz poznatih gradova i obitelji. No, povijest spasenja uči nas da na duhovnom polju to i nije slučaj. I Isus i bl. Miroslav rođeni su u malim, gotovo nepoznatim mjestima pa se nitko nije htio njima ni posebno baviti, niti su očekivali da bi mogli stasati u važnu ličnost. U tome i jest Božje bogatstvo i veličina – uzvisuje neznatne, a silne baca s prijestolja. Komunisti u Istri otvoreno su govorili da neće moći provesti svoje ideje tako dugo dok je Bulešić živ. Znamo danas da je i on kao žrtva mržnje prema Bogu i Crkvi postao jedna od nekoliko stotina svećeničkih žrtava u četrdesetim godinama XX. stoljeća. U svojem izlaganju i propovijedi o životu bl. Bulešića župnik je sve potaknuo na svetost, hrabreći prisutne da je to moguće uz pripadnost Bogu. Ni Miroslav ni mnoštvo proglašenih svetaca i blaženika nisu bili bez grijeha i propusta, ali su nastojali činiti dobro, uzdali su se u Božju pomoć i zaštitu, tražili su uzore vjere i nasljedovali njihov put posvete. Ostati vjernima svojim idealima do kraja garancija je uspjeha na tom putu svetosti. Sveci i blaženici svjedoci su otvorenosti na suradnju s Bogom, na život za Boga. Potaknuo je sve prisutne da do kraja života ostanu u nemjerljivoj ljubavi za Boga i čovjeka. Na kraju mise vlč. Zgrablić izložio je relikviju bl. Bulešića te su hodočasnici nakon izmoljenih litanija posvećenih blaženiku, ophodom oko glavnog oltara iskazali pobožnost zemnim ostacima sahranjenim ispod glavnog oltara i relikvijama, kao i poštovanje njegove žrtve.
Nagrađeni olimpijci svojim su molitvama, pjesmama, druženjem i poslušnošću na najbolji način uzvratili na svemu što im je Biskupija pružila. U večernjim satima sretno su se vratili svojim kućama.
Tekst: Vladimir Cesar
Fotografije: Karlo Vuković i Ljiljana Mišak
