"Jednom, kada ne bude straha, saznat će se istina o meni."

Izuzetno se rado prisjećam lika i djela blaženog Alojzija. Kao vjeroučitelj, posjedujem Kanonski mandat za poučavanje katoličkog vjeronauka, ispravu kojom mi Crkva daje povjerenja da u vjeri poučavam druge. Bez Stepinca, toga ne bi bilo. Da on nije bio najjača karika moga naroda sa Petrovom stijenom, da se slomio birajući neki drugi put, da je napustio zemlju kako su mu sugerirali,... tko zna kakva bi i koja crkva ovdje bila. I zato, ponajprije, hvala ti, Blaženiče moj, što sam i ja danas čvrsto uglavljen u Stijenu koju vrata paklena neće nadvladati. 

Još ću malo razmišljati o blaženom Alojziju. Njegovo je mučeništvo posebno privlačno. I zahtjevno. Nije spektakularno, nije opisano u legendama ni popraćeno velikim čudima. Ono je ponajprije mučeništvo ustrajnosti, postojanosti. Trajalo je godinama, uz nadzor, ponižavanje, klevetanje, optužbe, progon vjernika - njegova stada, ... Koliko bi lakše bilo da su ga odmah pogubili. Ovako, on je morao iz dana u dan ponovno i ponovno okrepljivati svoju odlučnost, uvijek iznova tražiti snagu odozgor, od Onoga u kojega se uzdao. I tako godinama, zatvoren u četiri zida. Iako voda protiv kamena naizgled nema mnogo izgleda, i stijenje uz obalu morsku popušta pod ustrajnim udarima valovlja. A bl. Alojzije nije posustao ni trenutka, popustio ni milimetra. Kojeg li pouzdanja! Kolika je nemjerljiva bila njegova ustrajnost, koje li je bila njegova predanost Božjem naumu u Božjoj volji, kada je bila u stanju izdržati tolike sate i dane u onome što je u vjeri prihvatila. Strpljivo podnositi težinu vlastite odluke i izbora, iščekujući samo plaću iz ruke Gospodnje, primjer je koji bih želio najbliže slijediti. Samo, ponekad se bojim cijene koju treba platiti.

Dodat ću i ovo: njegova misao da se u ljubavi prema svojem narodu ni od koga ne da natkriliti izuzetno mi se čini aktualnom. U današnje vrijeme kao da je najveći grijeh slaviti ljubav prema Domovini. Svaki malo glasniji istup s hrvatskim imenom odmah izazove pečačenje slovom U i upotrebu fašističkog imena. Ovome mogu posvjedočiti i vlastitim primjerom. "Rodoljublje prozvali fašizam", kako to pjesnik reče.

Poštovani čitatelji! Spominjemo se pedeset godina od mučeničke smrti čovjeka koji je imao velik "grijeh": ljubio je Boga u Crkvi i čovjeka u Domovini. Danas, nakon pedeset godina, kao da se neke stvarnosti nisu promjenile. Svatko tko ide Stepinčevim koracima, naići će na osudu i progon, i poput Stepinca moći će zaslužiti vijenac slave pripravljen mučenicima. Put nam je jasno iscrtan. Na nama je krenuti i ustrajnim hodom stići na cilj, u Očev dom.

S.B.

Pogledajte još ovdje: Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Tamo vidi pod naslov DODATNI SADRŽAJI - sličica s tekstom molitve.

Također, o bl. Alojziju i s njime možete razmišljati i uz pomoć jedne male prezentacije koja sadrži nekoliko fotografija i misli bl. Alojzija. Možete je preuzeti ovdje:

• Blaženi Alojzije Stepinac