Trenuci zajedničkog druženja bili su posebni za sve. Djeca su uživala ispitujući ili pak samo promatrajući časne sestre u svojoj blizini. Zajedno smo pjevali pjesme posvećene Bogu, Isusu, Mariji i mnoge druge, svirali, plesali, igrali se, crtali, a pri kraju duženja i posjetili župnu Crkvu posvećenu Presvetom Trojstvu gdje nam se pridružio i velečasni Mario Rukelj i tamo izmolili jednu deseticu krunice Blaženoj Djevici Mariji kojoj je i posebno posvećen mjesec svibanj.
Sve što smo tog dana doživjeli najbolje prikazuju dojmovi časnih sestara nakon susreta.

30.5.2012. bile smo u dječjem vrtiću „Bambi“ u Ždali na poziv drage nam prijateljice odgojiteljice Maje šobak i kolegice joj Željke Hrženjak.
Trenuci nezaboravni, dirljivi. Ne bih mogle ocijeniti tko je bio sretniji kad smo došle, oni ili mi. Ta dječja otvorenost, srdačnost, iskrenost jednostavno plijeni i sam postaješ dio tog čarobnog dječjeg svijeta. Svi odreda razdragani, raspjevani, plemeniti mališani, spremni pomoći onome najmanjem koji je od nedavno u tom dječjem gnijezdu. Prava sretna obitelj u kojoj svi daju svoj dio , bezazleni, dobronamjerni, baš ono iskonsko Božje nose u sebi.
Pjesma iz tih dječjih srdaca i grla bila je tako ljupka, kako je i ljupki i dragi Isus kojemu smo pjevali „Predivan“, „Isuse, volim te“, „Isus u jutro“ i mnoge druge pjesme. Pjevali smo i Mariji kojoj je ovaj mjesec posebno posvećen.
Postavljali su i pitanja: „Kako se postaje časna?“, „Jel smo i mi išle u vrtić?“ i druga zanimljiva pitanja, a neke su od djevojčica i dale obećanje da će i one biti časne kad odrastu.
Prije ručka smo svratili u župnu Crkvu posvećenu Presvetom Trojstvu gdje nam se pridružio i velečasni Mario Rukelj. Izmolili smo tamo jednu deseticu krunice našoj Blaženoj Djevici Mariji. O, kako je bilo ugodno slušati i gledati svakog pojedinog kako moli molitvu koja prodire u nebesa!
Uvjerene smo da su njihovi anđeli bili ponosni na njih te skupa s njima zahvaljivali dobrom Ocu nebeskom koji im je podario život.
I mi smo zahvalne Bogu što se dogodio ovaj susret baš u vrijeme obilježavanja 70. objetnice djelovanja sestara dominikanki u Virju, prisjetivši se naših sestara koje su svojevremeno također vodile dječji vrtić u Virju, pripremale priredbe, učile recitacije i pjesme da mnogima uljepšaju dane djetinjstva.
Vrijeme nam je proletjelo začas i morali smo se rastati, ali samo fizički jer će uspomena na svakoga od njih ostati upisana u našim srcima. Kao da nam još odzvanja u ušima – dođite nam opet, hvala što ste došle... I vama draga dječice hvala što ste nam uljepšale ovaj svibanjski dan.
Sigurne smo isto tako da sva ova prijaznost i uljuđenost proizlazi iz uigranog tandema njihovih teta Maje i Željke. I njima posebno hvala do ponovnog susreta.
I da ne zaboravimo postaviti i mi vama jedno pitanje: „Hoćete li da ostanemo trajno prijatelji?“ 

Vaše s.Cecilija škriljevečki i s.Josipa Petrović

m.š.