"Nekad nam je bilo bolje", kažu. Ali mislim da ipak lažu!

Danas su se neki ljudi okupili u Kumrovcu i prisjećali se kako im je nekad bilo lijepo. Iako većinom daleko od mladosti, prisjećali su se "Dana mladosti" na kojem su slavili rođendan Josipa Broza, poznatijeg kao Tito. Za mlade, koji ne znaju kako to izgleda, mogu se s time upoznati preko televizije kada budu vijesti iz Sjeverne Koreje gdje se rođendan tamošnjeg diktatora slavi kao najveći državni praznik.

Ovo  je vrlo zanimljivo: komunističke / socijalističke zemlje koje se kunu u bratstvo i jedinstvo te jednakost među svima, i koje su nastale kao zakleti neprijatelji feudalnog društva, svoje šefove slave više i uzdižu u nebesa više nego što su to ikad činili Egipćani, Rimljani ili bilo koji drugi narodi iz povijesti koji su svoje vladare smatrali božanstvima. Ni jedan kralj nije bio štovan kao što su to ovi komunistički - pokojni ili sadašnji. A Tito nije bio nikakav socijalist. Živio je raskošno kao kapitalist u najgorem smislu riječi.

U ovome razmišljanju istaknuo bih samo nekoliko sažetih tvrdnji okupljenih u Kumrovcu koje je prenijela HTV.

BILO NAM JE BOLJE

Ovo je tvrdnja koju često čujem i u svojoj okolini. Ona je toliko otrovna da mi se od nje ledi krv u žilama. Ne znam gdje su ti bili devedesetih godina. Kad im je bilo toliko bolje, očito su bili s one strane balvana i činili sve što mogu kako do hrvatske slobode nikada ne bi došlo.

TITO NAS JE OSLOBODIO

Ovo je vrlo zanimljivo mišljenje. I točno. Dakako, da nas je oslobodio. Ne mogu biti dva gospodara u zemlji. On nas je oslobodio jednog, da bi mogao zavladati drugi - on sam. Dakle, bilo bi bolje reći "Tito je promijenio vlast". On je oslobodio sebe. Prvo dotadašnje vlasti, onda svojih vlastitih suboraca koji su mislili drugačije, onda svih koji su sumnjali da je on najnovije utjelovljenje božanstva, onda... Ako ne znate brojati do petero i šesteroznamenkastih cifri, radije odustanite. 

Bili smo tako slobodni da je svatko smio reći što hoće, misliti što hoće, raditi što hoće tako dugo dok bilo koja šuška nije pomislila da si nešto krivo rekao, mislio ili napravio. E onda je bilo belaje. Paranoja je bila veća nego u doba najzadrtijih progona vještica - a zamislite - nije bio tamni i mračni srednji vijek. Bilo je vrijeme bijelog i samodopadnog druga Tita.

Baš me zanima kako bi završio čovjek koji bi npr. 1946. kazivao i izvikivao kako mu je prije bilo bolje. Bio bi oslobođen, ali muke ovozemaljskog života!

Čitao sam svjedočanstvo jedne žene Židovke. Bila je oslobođena iz njemačkog koncentracijskog logora te se vratila u svoj rodni kraj - jedan gradić u Hrvatskoj. Ali tada se dogodio Tito. Bila je prisutna pri prepričavanju ovog vica: "Zašto je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom sajmu cvijeća? - Zato jer je uspjela uzgojiti najdeblju bijelu ljubičicu na svijetu!" (Ako se neki ne sjećaju, pjevalo se "Druže Tito, ljubičice bijela,..."). I pogađate, njemački konc logor spomenuta žena je zamijenila jugo konc logorom. Evo, pitajte nju o oslobođenju po drugovima.  

OSVETU NIJE BILO MOGUĆE SPRIJEČITI

Ovdje su ubogi stariji obožavatelji pokojnog druga kopirali nedavni ispad bivšeg predsjednika Mesića koji je, izgleda, sve dalje sve aktivniji. Nisu ga bezveze postavili za počasnog predsjednika udruge antifašista Hrvatske. Iako ni to nije baš pošten naziv. Ima antifašista koji nikad ne bi bili članovi te udruge. Naime, komunizam i antifašizam su vrlo različite stvari. I zapadnoeuropske zemlje, SAD, Kanada, Australija, i da ne nabrajam dalje, su sve redom antifašističke zemlje, što su pokazale svojim angažmanom u II. svjetskom ratu, ali i antikomunističke.

Nego, vratimo se temi! Ne znam jesu li korisnici ove rečenice o osveti uopće svjesni da ovime jasno priznaju mnoge nabrojane zločine. I nikako ih ne mogu opravdati ma koliko bi htjeli. Osveta bi spadala, ako se ne varam, u zločin iz strasti koje se također, iako nešto umanjeno, sankcionira i kažnjava kaznenim zakonom. Pa kada se to u civiliziranom društvu osveta nabraja kao olakotna, ili čak oslobađajuća okolnost.

Također, ubojstva i maltretiranja nisu nastajala u žaru borbe ili neposredno nakon nje. Do njih je dolazilo postupno, ponegdje stihijski ali odobravano, a uglavnom i organizirano, čak uz vođenje bilježaka. Također, i godinama nakon rata, zločini su se nastavljali. Je li i to osveta? Možda bi se i sada netko moga sjetiti nekoga ko je njemu nešto nekad, pa ga onda "riješiti" i policiji reći da se radilo o osveti, policija lijepo kaže "Pa to je u redu, mi vas razumijemo" i nikome ništa. Dajte, molim vas! Kakve priče!

Čudno da nitko od njih nije pokušao opravdati tzv. hrvatske zločine u Domovinskom ratu pričom o osveti. A materijala za osvetu je bilo i previše. Nego ti isti traže da prignemo glave i molimo za oprost jer se nismo dovoljno dobrovoljno javljali da nas ubijaju!

Iskreno se nadam i vjerujem da su ovo posljednji trzaji te da će konačno istina doći na vidjelo i pravda biti jasno izvršena. Kako je Stepinčev lik izašao iz svijeta laži u divno svjetlo, tako će, samo obratno i Titov.

S.B.