Danas se vrlo često spominje riječ kriza. Ekonomska, financijska kriza, moralna kriza. Mi koji smo u crkvenoj službi govorimo o krizi sakramenata. Evo još jedne krize: kriza hrvatskih državnih blagdana. što to znači? Vrlo jednostavno:

1. Mnoštvo ljudi, ako ne i većina, uopće ne zna sadržaj pojedinog hrvatskog državnog blagdana.
2. Mnogima, ako čak i znaju sadržaj pojedinog blagdana, uopće taj sadržaj nije važan - ni u pameti, ni u srcu.
3. Postoje mnogi koji svake godine rovare, javno ili tajno, s predumišljajem ili iz nehaja, protiv sadržaja ovih blagdana.

Nekoliko riječi o ovima posljednjima. Osvježite malo sjećanje na članak iz GK "Jugosfera". Na svim razinama društva, postoji niz ljudi koji iz različitih malih ili velikih interesa, izravno ili neizravno opovrgavaju odluke koje je Hrvatski sabor donio na ovaj dan 1991. godine, te i dalje planiraju i sanjaju o nekim balkanskim savezima.

No, i u svakodnevnom susretanju s ljudima u zrelijim ili starijim godinama života čujemo rečenice "Bilo nam je bolje". Te i takve rečenice žele baciti ružnu mrlju na ovaj blagdan. To je želja zatvorenika kojeg su pustili iz zatvora da se vrati u svoj zatvorenički život i na onu kakvu-takvu ali sigurnu porciju hrane i krevet. Jer ovako, mora stati na svoje noge i uzeti život u svoje ruke. Jadan li je čovjek koji voli svoje okove. Pogotovo bi takvo nešto bilo čudno za vjernike. Poznajemo svetopisamsku riječ o prevrtljivim Izraelcima koji su, iako su vidjeli silna Božja djela, ipak na svaku neudobnost rogoborili i mrmljali, i zlatnom se teletu klanjali. Nisu bili dostojni baštiniti Obećanu zemlju, već su to bili njihovi potomci. Nadam se da će i u našoj zemlji stasati novi naraštaji koji će biti dostojni i postojani u odgovornoj slobodi, te otkriti da je za sve njezine stanovnike ovo doista zemlja kojom teče med i mlijeko.

Ovdje se želim prisjetiti i našeg puta u Europsku uniju. Iako se tu ne radi o državnopravnim vezama kao u bivšoj državi, bilo bi mnogo bolje da u tu tvorevinu uđemo kao ravnopravni član. Jasno da će na papirima sve tako pisati, ali idemo li mi tamo uzdignute glave i poželjni? Ili pak svoj ulazak u EU očekujemo kao spas za vlastitu nesposobnost kvalitetnog upravljanja krvlju stečenom slobodom? Je li to potvrda neovisnosti? Ako sam sebe ne poštuješ, tko će te poštovati? 

što slavimo na ovaj dan?

Toga dana 1991. godine Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji.

Ta je značajna odluka Hrvatskog sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Zbog tih okolnosti, te mogućih novih zračnih napada na Zagreb, povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u šubićevoj ulici u Zagrebu.