Ono što vrijedi za pojedinca, vrijedi i za cijeli narod. Hrvatski narod je bitno i nedokidivo obilježen katoličanstvom. I ma koliko se mrzitelji katoličkoga trudili, nikada neće iskorijeniti iz naših duša kršćanski biljeg.

Na isti način je i svatko od nas baštinik bogate povijesti svoga naroda. Teške i burne povijesti na koju s pravom možemo biti ponosni. Od mnoštva stvari kojima se možemo ponositi, dovoljno je spomenuti samo dvije. Prije svega činjenicu da Hrvati nikada nisu krenuli u osvajački rat, a potom i istinski ponos zbog mnoštva arheoloških spomenika ranoga srednjeg vijeka koji svjedoče o hrvatskoj snazi i kulturi.

Svi imamo barem neku viziju o hrvatskim arheološkim spomenicima. Vjerujem da bismo uspjeli prepoznati one najpoznatije i najrječitije. Ali, zašto ne znamo više?

To dovodi do promišljanja o našem nevjerojatnom stavu prema bogatstvu koje su nam naraštaji sačuvali usprkos svim povijesnim neprilikama. Zašto nam nedostaje ponosa? Zašto nismo svjesni bogatstva koje imamo? Zašto se ne dičimo onim što nam doista može biti na diku?

što radi škola? Zašto su nam važnije tuđe povijesti, tuđe pobjede, tuđe legende i tuđi junaci?

Zar se sadašnjost ne razumije bolje kad se zna prošlost koja nas je do nje dovela?

Zar budućnost ne cvate i plodi bolje i kvalitetnije ako smo svjesni iz kako bogate prošlosti izrasta duboko razgranavši korijenje?

Zar nas drugi mogu cijeniti ako sami sebe ne poštujemo?

Zar je čudo da nas drugi smatraju manje vrijednim kad sami sebe neznanjem i nezainteresiranošću podcjenjujemo?

Razmišljajući tako pala mi je na pamet popijevka koju pjeva jedna popularna skupina u suradnji s još popularnijim pjevačem. A u videospotu im se pridružuje i slavni glumac. Popijevka se zove Hrvatski kraljevi. Tekst je uzet iz pjesme koju je napisao Vladimir Nazor. No, uopće se ne može čuti u Hrvatskoj. Kao da se Hrvati srame i samog spominjanja svojih kraljeva.

Pjesma govori o tuđem podcjenjivanju naših stvarnih vrijednosti.

rekoše nam vi ste uvijek bili roblje
i povijest vaša nalik je na groblje
na kome niti pravog križa nema
i to mi kažu
a u meni sve klikće lažu
\r\njer ja znam što je bilo i kako je bilo
ne razasute na sve četiri strane
već u mom srcu leže ukopane
otaca mojih puti i kosti
njih mrtvih ja sam živi spomenik

Nikola Kuzmičić

Tekst je preuzet iz Liturgijskog listića Varaždinske katedrale, gdje je bio objavljen uz napomenu: „Uz blagdan Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta“. Mi pak ga koristimo u prigodi proslave današnjeg državnog blagdana.

Skladbu koju izvodi The Obala tj. videospot koji se spominje u tekstu možete pogledati OVDJE (s vokalom Deanom Dvornikom) ili OVDJE (s vokalom Gibonnijem).