Tekst je objavljen u GK, 13. ožujka 2011.

Kako ne bi došlo do pogrješke kod prepričavanja o onome što je pisano citirat ću napisano u Obzoru.
Ruža Tomašić: „Za to sam da se vjeronauk vrati gdje mu je mjesto, u Crkvu, kako bi ga dobila djeca koja istinski vjeruju i koja zaista žele učiti, kojima je do vjere i do Boga, pa vjeronauk ne bi bio farsa.“

U daljnjem tekstu na istu temu čitam: „Majka, čije dijete usamljeno poput napuštena psa čuči ispred učionice u vrijeme dok njegovi mali prijatelji slušaju satove vjeronauka, zasigurno želi znati hoće li itko, u njezino ime, taj nametnuti predmet vratiti tamo gdje ona misli da pripada – u crkvu.“

Stanovništvo Republike Hrvatske prema vjerskoj pripadnosti, prema popisu stanovništva, provedenom 2001. godine: katolicima se izjasnilo 88% stanovništva, pravoslavnih je 4,42%, muslimana 1,28%, broj članova ostalih vjerskih zajednica pojedinačno ne prelazi 1%, dok je 5,21% izjavilo da ne pripada nekoj vjerskoj zajednici.

Kako bi dobronamjerni čitatelji bolje razumjeli o čemu govorim želim istaknuti da Crkva nisu samo biskupi i svećenici nego svi mi, nas 88% katolika. Mi smo Crkva, a mi i činimo većinu hrvatskog stanovništva. Ako dobro razumijem gore navedene izjave, znači, nas bi trebalo „strpati“ negdje gdje je samo nama mjesto. A tko je onda naša Hrvatska?! U bivšem sistemu nisu nas pitali želimo li slušati marksizam ili teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, želimo li polagati zakletve Titu, već smo jednostavno to morali.

Radi bolje informiranosti pučanstva napominjem da je vjeronauk u školi izborni predmet i nikome se ne nameće već roditelji ispunjavaju Ankete, na kraju tekuće školske godine za slijedeću školsku godinu, žele li da im dijete pohađa ili ne pohađa vjeronauk u školi. Ako koje dijete, koje ne pohađa vjeronauk, „čuči kao pas ispred učionice...“, to je uistinu krivnja na školi koja za takvo dijete nije organizirala nastavu ili neku aktivnost. To treba prijaviti Prosvjetnoj inspekciji.

Ustavom Republike Hrvatske zajamčene su vjerske slobode. Vjeronauk je prije svega odgojni predmet koji promiče općeljudske i kršćanske vrjednote. Koje su to vrjednote: čovjek nije smo tijelo, nije samo razum već i duhovno biće; obitelj kao temelj društva; život od začeća do prirodne smrti; odgovorno življenje vlastite spolnosti, pomirenje, praštanje, pravednost, poštivanje onih koji su drugačiji od nas,...  Pitam se stoga zašto vjeronauk u školi smeta pojedinim političarima? Gdje se osjećaju prozvanima? Treba li i opet manjina diktirati način života većini ljudi u njihovoj domovini?

Damir Kajin: „Prostitucijom se iskorištava tijelo žene, no s druge strane, legalizacija bi barem jedan dio tih kriminalnih aktivnosti stavila pod nadzor. A lake droge trebalo bi dekriminalizirati.“ Gospodin Kajin sam priznaje da je prostitucija kriminalna radnja, a ipak bi je legalizirao kako bi se bar jedan dio tih radnji nadzirao. Pitam se samo tko bi nadzirao i gdje su granice od kojih bi se kriminalna radnja legalizirala?! Korijen riječi prostitucija je riječ „prost“. Može li takvo što voditi dobru društva, naše Hrvatske?

Vezano uz legalizaciju lakih droga za koji se zalaže gospodin Kajin, a i neke druge političke opcije. Savjetujem im da odu do onih koji se liječe od ovisnosti od teških droga. Oni svjedoče da su počeli upravo s „lakim“ drogama. Na koga će onda ti isti naši političari bacati krivnju, možda na obitelj, na roditelje, na školu, a oni će nevino prati ruke.

Mirela Holy. „Nema nikakve bojazni da bi isto spolni parovi djecu podizali onako kako to žele prikazati desničarski krugovi: kao pervertiti ili pedofili. Ti bi ljudi bili jako dobri roditelji, a pitanje je bi li ta djeca bila žrtve netolerancije okoline.“

Ne znam u kakvoj je obitelji gospođa odgajana ali sigurno znam da je mama, mama i tata, tata. Muškarac i žena se sa svim svojim psihofizičkim datostima nadopunjuju i ostvaruju, a onda te svoje psihičke i fizičke datosti i vrijednosti prenose na svoju djecu. Heteroseksualnost je temeljna odrednica čovjeka. Muškarac i žena se nadopunjuju ne samo u tjelesnom i emotivnom već i u društvenom i duhovnom smislu.
Ne želim suditi one koji su drugačije seksualne orijentacije ali zdrav razum nalaže da homoseksualnost nije prirodna datost čovjeku.

Goran Beus Richembergh: „Ako je u pitanju dogovor mentalno zdravih ljudi da stvore novi život i pruže mu priliku, ne vidim dramu u legalizaciji instituta surogat majčinstva. I gayevi bi trebali imati pravo na roditeljstvo.“
„Krv nije voda“ kaže narodna izreka. Može li majka koja je mentalno zdrava roditi i dati svoje dijete da ga odgajaju gayevi? Gdje je tu mentalno zdravlje? Ne razumijem tko su za gospodina Gorana mentalno zdravi gayevi koji bi mogli stvoriti novi život.

To su samo neke izjave naših političara koji žele legalizirati ono što u svojoj biti nije pozitivno već je u suprotnosti sa zdravim načelima čovjeka. Hrvati, zapitajte se što i kakav život želite živjeti u svojoj Domovini. Sigurno je da kuću želimo graditi na zdravim i dobrim temeljima.

Pitam se ponovno: „Kuda idemo mi Hrvati?

Anica Trstenjak, prof.