Za katolike (i u Hrvatskoj) se više ne bi trebalo postavljati načelno pitanje smiju li ići u crkve i bogomolje drugih kršćanskih zajednica (pravoslavaca, evangelika ili baptista…) i moliti zajedno s njima. Ne samo da Katolička Crkva to svojim vjernicima dopušta, ona im to i izričito preporučuje. Najviši učiteljski autoritet u Katoličkoj Crkvi, Sveti sabor, u ovom slučaju II. Vatikanski, na čelu s papom, u Dekretu o ekumenizmu iz 1964., molitvu za puno jedinstvo kršćana naziva plodom “milosnoga daha Duha Svetoga” te ističe da “privatne i javne prošnje za kršćansko jedinstvo”, uz “obraćenje srca” i “svetost života”, “valja smatrati dušom svega ekumenskog gibanja” i nazivati “duhovnim ekumenizmom”. Unitatis redintegratio spominje običaj katolika “da se često saberu na molitvu za jedinstvo Crkve” i izričito navodi da je “slobodno…, pače poželjno, da se katolici združuju u molitvi s rastavljenom braćom”. Taj Sveti sveopći (= ekumenski) Sabor, u kojem s okupljeni biskupi svijeta sa Svetim Ocem, izražava uvjerenje da su “takve zajedničke prošnje doista… jako sredstvo da se izmoli milost jedinstva i prirodno označuju one veze koje još povezuju katolike s rastavljenom braćom…” Sabor dakle jasno izražava stav koji ne samo da dopušta da se za jedinstvo s rastavljenom kršćanskom braćom moli jedino unutar vlastite Crkve, unutarkonfesionalno, nego i preporučuje, drži poželjnim, da se moli i zajedno s njima, dakle interkonfesionalno. Sam papa Ivan Pavao II., koji je izjavio da je ekumenizam “jedan od prioriteta njegova pontifikata” u puno je navrata pohađao crkve drugih kršćanskih konfesija i molio s njima. Svjedoci smo da Sveti otac, i ovih dana ponovno u Asizu okuplja na zajedničku molitvu ne samo predstavnike kršćanskih vjeroispovijesti, nego i drugih religija.

 

Molitva za jedinstvo kršćana za katolike u Hrvatskoj, koji žive u duhu nauka Crkve, postala je nešto samo po sebi razumljivo. Naši su biskupi još u svojem Pastirskom pozivu za oživljavanje ekumenskog duha i nastojanja od 29.1.1974. o molitvenoj osmini, o načinu i vremenu njezina organiziranja rekli: “U svakoj župi i duhovnoj zajednici neka se svake godine beziznimno brižljivo organizira i održi Tjedan kršćanskog jedinstva, bilo u uobičajeno vrijeme između 18. i 25. siječnja, ili – ukoliko to vrijeme ne odgovara – između Spasova i Duhova. Uz molitvene pobožnosti neka se tom prigodom razrađuju ključne ekumenske teme. Ako je moguće, neka se u to vrijeme upriliči također zajedničko moljenje za sveto jedinstvo skupa s predstavnicima drugih kršćanskih zajednica koje žive na istom području.”