Približava se blagdan Svih svetih i Dušni dan kad ćemo ponovo morati konstatirati kako su neki naši susjedi u ulozi kršćanskih vjernika samo sat vremena nedjeljom. Po izlasku iz crkve oni nestaju u bujici pomodarstva, površnosti, nebrige i prizemnosti potrošačkog mentaliteta. Oni će naime, uskoro okititi svoje prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica, nabaviti filmove strave, te zdušno surađivati sa „tetama“ u vrtićima, učiteljima i raznim društvenim djelatnicima u nastojanju da njihova djeca što „krvavije“ proslave Noć vještica ili Halloween. Kako oni, očito, ne znaju što čine, trebalo bi ih podučiti.

 

Običaj o kojem govorimo potječe iz keltske poganske religije i njihovih svećenika-druida. Oni su u svoje vrijeme prakticiranjem raznih obrednih ubojstava sijali strah Engleskom, Irskom i škotskom. Obred se odvijao posljednje noći listopada kada su ubijali djecu i pronosili ih kao žrtve bogu mrtvih.

 

Ukoliko obitelj ne bi sama predala dijete, ubijali bi i ostale njezine članove. Te stravične obrede danas slave u Irskoj, SAD-u, Australiji, Novo Zelandu i …Hrvatskoj.

 

Neshvatljivo je da to mogu svojoj djeci i svojoj domovini činiti katolici. I to u zemlji koja se diči svojom višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima. Neshvatljivo je da smo tako primitivno društvo koje u svojoj povodljivosti može žrtvovati identitet i dušu najranjivijih, t.j. djece, umjesto da im utire pravi put u život.

 

Roditelj pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren.

 

Ali oni koji su više upućeni i koji više znaju ne bi smjeli biti nesmotreni, niti naivni.

 

Stoga držimo da je svaka sablasna bundeva ili proslava Noći vještica, koja zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo propust i vjeroučitelja i svećenika u toj župi, te našeg društva u cjelini. Naravno da rješenje nije u pukoj konstataciji stanja. Svatko od nas treba u svojoj obitelji, te u životnoj i radnoj sredini biti prosvjetitelj i borac za čisto i zdravo svekoliko okruženje. Katolik bi trebao biti zagovornik dostojanstva i kvalitete tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja. Živimo u svijetu obilja deklarativnih prava, sloboda, mogućnosti i uvažavanja. Čitajući ili slušajući o sebi takvima, zamalo i sami povjerujemo u bajku. I u nebajkovitoj stvarnosti slažemo se da su nam djeca najvažnija. štite ih zakoni, uredbe, konvencije, organizacije, pravobraniteljstva... Čak je i zapisano da roditelji imaju pravo odgajati djecu sukladno svojim moralnim i vjerskim načelima. Ali, kako to danas roditelji mogu ostvariti???

 

 

što imamo danas? Mediji i oni koji mogu iz toga nešto zaraditi, šire sve više proslavljanje Dana vještica ili Hallowena. "Kruha i igara", kao u starom Rimu, pa će narod biti zadovoljen i neće misliti na svoje svakodnevne probleme.

Čitamo u tisku: "Tete u vrtićima, učiteljice u školi, izrezuju tikve, pale svijeće, djecu oblače u vještice i plešu s vragom." Vjerujem da su te tete u vrtićima i školama koje su radile tikve učinile to iz pomodarstva i vlastitog neznanja o poganskim vjerovanjima. Duše mrtvih koje opsjedaju i proklinju živuće, ugovori s vragom i tome slično izaziva samo odvratnost, a nikako osjećaje potrebne za zabavu.

Iako se Noć vještica svodi na ludovanje i zabavu, ne treba propustiti djeci pojasniti u ozbiljnom razgovoru što znači proslava Halloweena s naglaskom na kršćansku nadu u vječni život te nadmoć kršćanske vjere nad strahom i silama mraka, naglasiti da je za nas smrt početak proslavljenog života s Bogom, a ne nikako noć strave, straha i mraka.