Veternica, 30. lipnja 2011.

Stručni skup je počeo pozdravom dobrodošlice predstojnika Katehetskog ureda Varaždinske biskupije mr. Damjana Korena koji je kratkim povijesnim prikazom, sudionike upoznao s nastankom, tijekom obnove i glavnom svrhom Doma duhovnih susreta Varaždinske biskupije Veternica. Viša savjetnica Gordana Barudžija informativno je upoznala sudionike s radom skupa, koji se odvijao kroz tri dvosatne radionice i ciljevima ovog stručnog usavršavanja.

Prvu radionicu vodio je trener govora na HRT-i , prof. fonetike Davor Stanković pod nazivom „Pregovaračke tehnike, stres i trema u javnom nastupu“. Sudionici su se predstavili stavljajući naglask na stres i tremu koja im se javlja prilikom javnog nastupa. Prof. Stanković je potom analizirao i obrazložio uzroke i simptome straha i treme te kako ih smanjiti. Naglasio je da je vrlo važna priprema koja se sastoji od nekoliko faza: prikupljanje materijala, raspoređivanje, sastavljanje, učenje govora i govorna izvedba. Važno je i govorničko obrazovanje, tj. poznavanje govorničkih obrazaca, profiliranje publike, upoznavanje s prostorom i uvjetima te govorničko iskustvo.
Radionicu je završio vježbama za glas i izgovor, tjelovježbom, analizom vlastitog nastupa i stvaranjem refleksne reakcije od stvarne opasnosti vani na otvorenom.

Drugu radionicu vodio je dipl. novinar Branimir Stanić ( Glas Koncila) pod nazivom „Argumentacija u spornim pitanjima povezanim s vjeronaukom u školi. Govoreći o retorici naveo je da je retorika sredstvo, a ne metodološko obrazloženje. Umijeće retorike: dvostruki autoritet (Crkveni i školski), poznavanje predmeta, spornog pitanja, poznavanje auditorija kojem govorimo, vladanje vještinama, ugled govornika hrabrost i mjeru jasnoće izražavanja. Tako, primjerice, dogme nisu sporna pitanja njih ne dokazujemo nego ih objašnjavamo. Naveo je i smicalice koje se najčešće koriste u medijima: napad na čovjeka, prijetna, podilaženje, sažaljenje i neimenovani izvor. Kao dobar model argumentacije naveo je teoretičara govorništva Stephena Toulmina i njegovu knjigu „The uses of Argument“.

Elementi Toulminova modela argumenta:
1. TVRDNJA - zaključak koji želimo utemeljiti našim argumentima
2. TEMELJ - očitosti: činjenice, podaci, toposi ... koji tvrdnji daju oslonac (temelj)....
3. KOPČA - mala premisa, razlozi, toposi ... kojima povezujemo tvrdnju i temelj
4. POTPORA - dodatni razlozi ... koji potpomažu, pojašnjavaju kopču
5. JAKOST TVRDNJE - stupanj uvjerljivosti koji pridodajemo tvrdnji
6. POBIJANJE - razlozi ... kojima oslabljujemo, uništavamo protivničku tvrdnju

Stupanj uvjerljivosti argumenta:

Sigurnost - povezana s apsolutnom istinom. Ako je zaključak siguran svi su kompetentni promatrači suglasni

Vjerojatnost - visok stupanj vjerojatnosti da je neki argument istinit
– U građanskim parnicama standard provjere je pretežitost dokaza. To predstavlja 51% mogućnosti da je tako (da je dokaz valjan).
– Izvan suda potreban je onaj stupanj vjerojatnosti (onaj standard) za koji vjerujemo da odgovara situaciji.

Prihvatljivost - povezana je s manjim stupnjem vjerojatnosti da je tvrdnja točna
– Takve argumente koristimo tek kada nemamo nijedan bolji. Imaju malu moć djelovanja kako na publiku tako u debatama, raspravama.
– Nekad je međutim nužno (transplantacija srca - «Operacija se zasad pokazala pozitivnom, no ipak to je još uvijek eksperimentalni zahvat i nemamo dovoljno podataka da bi bili sigurni»)

Mogućnost - nizak stupanj vjerojatnosti da je tvrdnja istinita
– (Pr. Nogomet: 5 kola prije kraja sezone, posljednji klub na ljestvici ima mogućnost probiti se na prvo mjesto ako pobijedi sve utakmice do kraja, vodeći klub izgubi sve, a ostali igraju većinom neriješeno)

Svoje predavanje zaključio je savjetima kojih se treba pridržavati dobar govornik:
• Učimo retoriku;
• Zaključujmo, dokazujmo i objašnjavajmo ne toliko iz “zdrave pameti” koliko na temelju prikupljenih podataka, činjenica, argumenata;
• Ne upadajmo u lošu logiku i sumnjajmo u tuđu
• Pitajmo se neprestano zašto?
• Zagledajmo se stalno u onu drugu stranu privida kako ne bismo bili zatucani.

Nakon zanimljivog predavanja sudionici su se podijelili u nekoliko skupina i na konkretnim primjerima, radili na Toulminovom modelu argumentacije kako bi njihov stupanj argumenata bio što bliži sigurnosti, odnosno vjerojatnosti, jer put do istine vodi preko vjerojatnosti.

Treću radionicu vodila je asistentica na odsjeku za fonetiku na Filozovskom fakultetu u Zagrebu, prof. Gabrijela Kišiček pod nazivom „Umijeće vođenja sastanaka i simulacija ŽSV-a“.
Dobar sastanak je onaj koji ispunjava prethodno postavljene ciljeve, koji je dobro vođen i bez neopotrebnog gubitka vremena i na kojem se svi sudionici osjećaju korisno i potrebno. Profesorica je naglasila tri osnovne svrhe sastanka. To su: učenje, kreativnost i razmjena ideja.

Posebno je istaknula zlatno pravilo u vođenju sastanka:
- uvijek znati koliko je sati,
- ne gubiti iz vida razloge sastanka,
- hvaliti javno-kritizirati u četiri oka,
- ne održavati sastanke izvan uobičajenog radnog vremena,
- ne koristiti pritisak grupe za brzo donošenje zaključaka,
- privatno i poslovno trebaju biti odvojeni,
- dnevni red na vrijeme i prije sastanka poslati sudionicima,
- prekinuti redovita sazivanja ako se pokaže da više nije potreban.

Kao vježbu, sudionici su simulirali jedan sastanak kojeg je vodila viša savjetnica G. Barudžija, a tema je bila argumentacija na različite teme po Toulminovom modelu.

Na kraju stručnog dijela, sve sudionike skupa djelatnici Ureda i voditeljice ŽSV Varaždinske biskupije su počastili ručkom i nastavili druženje za „obiteljskim stolom“.
Prije odlaska kućama svi su razgledali novouređeni kompleks i prihvatili poziv vlč. Korena da, koristeći ove prostore, organiziraju duhovne obnove za skupine mladih u svojim župama.

Anita Bakovljanec