Ljubav je domišljata. Ljubav daje od sebe. Ljubav se pokazuje u tajnosti. To nam pokazuje i sv. Nikola, jedan od najštovanijih svetaca, kojega također današnje društvo pretvara u nekršćanski simbol hedonizma i potrošnje. (N.K.)

Mnogi današnji kršćani jednostavno ne razumiju da prisjećati se nekog svetog Isusova sljedbenika nema mnogo smisla, ako ga se ne nasljeduje u onome što iz njegova primjera o ljubavi prema Bogu i bližnjemu možemo naučiti. Jednostavno ne možemo za zloupotrebu kršćanskih likova optužiti suvremeni svijet, nego kršćane koji čine suprotno onome što uči vjera za koju smatraju da je ispovijedaju.

Ne znam kako je u drugim krajevima ali kod nas se npr. svetog Martina biskupa povezuje s pijankama i uz njegov spomendan se čine najveća svetogrđa, a sa svetom Lucijom se plaši malu djecu u smislu "kopanja očiju". Današnji pak se svetac, sveti Nikola biskup iskorištava isključivo kao tajanstavni donositelj darova djeci. Trgovci trljaju ruke, roditelji trče u kupovinu i lažu djeci da darove nosi sveti Nikola, djeca već mjesec dana unaprijed nemogu spavati od uzbuđenja. Dakako, nije svugjde tako strašno, a neki ne misle ni da je ovo opisano strašno. 

No, što nam ostaje od svetog Nikole? Za djecu - on nesumnjivo izaziva veselje jer dobivaju manje ili veće darove. Dobiju li uz njih i kratku pouku o tome svecu? Možda ga se spomene u zajedničkoj obiteljskoj molitvi? Dobiju li uz njih i primjer darežljivosti svojih roditelja u svakodnevnici? Ili pak slušaju o tome kako je teško i skupo imati djecu? Ili trgovačke ugovore - ako ćeš biti takav i takav onda ćeš dobiti ili nećeš dobiti nešto? Ili pak, ne daj Bože, slušaju o krampusu koji odvlači malu djecu da ih kazni?! Kakav mračni lik nastao iz ljudske zloće - a stavlja se uz bok svetom Nikoli! Mnoštvo ljudskih gluposti, laži i nejasnoća koje će djeca prihvatiti kao likove iz bajki kad odrastu. Jedino mi nije jasno zašto i sami, kad dođu u dob razuma i sami nastavljaju taj cirkus?

Mnoga djeca napuštaju Nikolu kao lik iz bajki, lik koji ustvari i ne postoji jer je postojao samu u lažnim i izvitoperenim pričama njihovih roditelja, djedova i baka. To je samo čokoladni lik kojeg smo nekad radosno u žurbi odmatali i žvakali, a danas gledamo gdje ćemo ga nabaviti na kavoj akciji i podvaliti djeci u čizmicu - kao, evo, donio ga je sveti Nikola. Samog sebe?!

Za odrasle sveti je Nikola uglavnom lik nekog dobrice - polu naivnog, a na pola puta do nesretnog "djeda Mraza". Nigdje još nisam primjetio da se odrasli vjernik nadahnjuje likom i djelom svetog Nikole kao što se to nadahnjuje mnogim drugim, ne izvanrednijim kršćanskim svecima. Sveti Nikola postaje jedno od velikih razočaranja našeg odrastanja.

A malo tko će se prihvatiti nasljedovanja djela svetog Nikole, dobrog biskupa iz Mire - u potpunoj tajnosti otkinuti od svojeg i dati bližnjem koji je u potrebi.

Zar ne bi roditelji s djecom mogli kratko porazgovarati o kršćanskoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjem i o tome kako je tu zapovijed i ljubav u svojem životu živio sveti Nikola? To se može učiniti i kroz kakvu bojanku sa likom svetog Nikole - može se jednostavno isprintati i crtež s interneta, uz kakav animirani film o svetom Nikoli, ili pak uz klasično pripovijedanje starijih članova obitelji. Pa onda predstaviti današnje darivanje kao znak naše svakodnevne spremnosti na darivanje bližnjima? Darovanjem djece djecu poučiti o važnosti primanja, ali i o tome da će i oni sami biti ti koji su pozvani darovati druge. I o tome otvoreno govoriti, a ne u nekim zakrabuljenim riječima i skrivenom svetom Nikoli. 

S.B.

Darovi

Tamo na jugu,
u gradu Miri,
gdje snijega nema,
snješko ne viri;
tamo je rođeno
srce dobrote,
što cijelom svijetu,
daruje dote.

Djevojke nisu
imale dvorac,
Sveti im Nikola
darova novac,
djeca su bila
žrtve krčmara,
dade im Nikola,
životnog dara.

Gdje god je bio
biskup Nikola,
svugdje je bilo
vrijednih darova,
zato i danas
taj svetac mira
dolazi prvi,
da nas, dariva.

Neka nam srca
pronađu mjesto
barem za riječi,
\r\njer zlata vrijede,
neka nam oči
plamen predaju
i nek' dobrotom,
vječitom traju.

Budimo uvijek
s Nikolom skupa,
neka nas uči
njegova ruka,
nije dobrota
uzeti sebi,
nego od sebe,
darovat tebi.

Nikola živi
u vjetru s mora,
s molitvom Bogu
s naših prozora,
svjetlost donosi
pramenje sreće,
od prve, pa do,
četvrte svijeće.

                                  F.L.